Helena iz središta srca
nedjelja, 04.12.2011.
:-)
|
|
- 21:04 - Komentari (4) - Isprintaj - #
nedjelja, 27.11.2011.
Spavaš li na okaminama?
|
Spavaš li još dušo slatka i snivaš li okamine na kojima si rasla; i krila s kojima si ljubila nebo i radost koje si se napila? I žališ li dan u koji te sve napustilo? Ili si ti otišla? Zamotana u žaljenje kojemu si putem zaboravila svrhu?! Ti robinjo sjećanja, glasnice novoga, probudi se i klanjaj kristalnosti osobe jer združuje prostor, ljude i vrijeme, u jednu savršenu stvarnost bića. |
- 15:21 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Zdravo Marijo na aramejskom
|
|
- 09:50 - Komentari (0) - Isprintaj - #
petak, 18.11.2011.
Europske vijesti 1991.
|
U eteru prasak gromoglasnih vijesti prigušio pucnje na Trpinjskoj cesti. Pretvara stvarnost u lascivne slike, pune lažnog sjaja, tlapnje, erotike... Jutros je u Pariz diva svjetskog glasa sletjela u pratnji papiga i pasa. Milijarder ženi iz šestoga braka darovao otok i sedam mačaka. Manekenka vitka puni naslovnice, otkrila je ime nove ljubavnice. Na obalu Temze dopratila svita lordove i konje roda plemenita... Dok Hrvatskom kruže vrli diplomati, zgusnulo se vrijeme, saželi se sati. Oklopnjaci tutnje, smrtni obruč stežu, mržnja zlobu riga, krici nebo režu. Grozota se valja, mrakovi se množe, strahove tek ljubav pobijediti može. Bojovničke ruke štite prilaz gradu, srca su im vjerom urasla u nadu... Dok mediji žurno kroje nove vijesti, ni riječi o paklu na Trpinjskoj cesti. Jakov Džolić |
- 00:07 - Komentari (0) - Isprintaj - #
četvrtak, 17.11.2011.
 |
- 23:30 - Komentari (0) - Isprintaj - #
subota, 05.11.2011.
Raspaljeni ljubavlju
|
Biti zahvaćen Bogom znači biti raspaljen ljubavlju. Sv. Edith Stein |
- 00:15 - Komentari (1) - Isprintaj - #
Pustinjske ruže
|
Slika rasparanog neba iz početnice svijeta. U zagušljivosti paralelnih multi svijetova postavljam pitanja: i jedno od njih; jesam li Afrička pustinja?! Na prvu - neživotna. Nebo me osjeća, nebo zna da bi kao mala latica cvijeta radije pala na nekoga mrtvaca kojeg ispraćaju na odru i bila bi tako življa; epopeja cvijeta koji je s čovjekom i za čovjeka uvenuo: ne bi li bilo dostojanstvenije?! Nebo me čuje, uslišava, sada sipi kiša ruža na moje pustinje. |
- 00:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
živi zov u putanji krene pa me prene u dolini. I potrese i ponese na mostove vode snene. U divljini na pučini vjetri snažni užad stare barke njišu pa izdišu u daljini na planini pod orlovim kljunom. |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||