Helena iz središta srca

21.01.2010., četvrtak

...koja si prva uzletjela...

O prečista djevice, koja si prva uzletjela, kao bijela golubica, u svete rane Isusove, moli svog Sina da nas s tobom pripusti u dubinu rane svog Srca!... Blažena Marija od Isusa Eh, koja sam ja sretnica! Prava pravcata sretnica. Jednom, davno prije, čitala sam neku knjigu pod naslovom "Nebo ne zna za miljenike", u smislu kad nekom dođe vrijeme odlaska na nebo, kad dođe vrijeme umiranja nema povlastica za nikoga kako bi produžio boravak na zemlji. Dobro, jasno kao bijeli dan, ali ipak sam Božja miljenica, osjećam to cijelim bićem svojim i svim srcem svojim.:-) Idem i dalje u promišljanju, štoviše naslov Nebo ne zna za miljenike priznajem samo u sljedećem obliku - Svi smo mi miljenici Božji! Hahahaha! Zašto ne?! Takve mi se čudesne mogućnosti pokazuju i slažu, a mislim kako dolaze prije svega od milosti Božje, a tek potom dolaze kao plodovi molitve, uporne i žive uprkos smetnjama i preprekama. Blagoslovljena Majka Crkve po kojoj sve usrdne molitve postaju razgovjetne! Bože, Oče, hvala za sve ljude koje si mi poslao u život, čuvaj nas, utvrdi u istinskoj poniznosti, blagoslovi u molitvi, prati na svim stazama...hvala što me voliš, hvala što Te volim!...:-) Uvijek zahvalna u beskrajnom oceanu Tvoje Ljubavi

- 21:27 - Komentari (10) - Isprintaj - #

09.01.2010., subota

Anna Katherina Emmerich - Život Blažene Djevice Marije

Realna, ali neopterećena političkim odlukama i onim što te odluke donose, a što zasigurno nije jednostavno i bezazleno, ipak slavim život! Radujem se traženju i pronalaženju smisla u svakom novome danu i bližnjima i prirodi koja je još preostala. A godine i vrijeme!? - Što li mi znače - možete si misliti!? :-) Kapljicu više iskustvene mudrosti u oceanu života koji kipi...Hvala svima na čestitkama na koje srdačnim pozdravom uzvraćam. Ovako započinjem seriju upisa u Novoj 2010. godini: Nedostatak prave mistike... dovodi do odcjepljenja čovjeka od Boga... dr. Walter Kasper, kardinal Citat s početka knjige "Život Blažene Djevice Marije" Anne Katherine Emmerich; zvuči i jest odlična i točna misao. Bila mistika što je kome drago, snažna je i prodorna, te može doprijeti do istine u kojoj je svaki smisao! I nastavno iz knjige, stranica 136., u viđenju Anne Katherine Anđeo Gospodnji pozdravlja Mariju: "...Blažena Djevica bijaše u dubokoj ekstazi. Svjetlost ispuni sobu, nisam više vidjela svjetla goruće svjetiljke, nisam više vidjela stropa sobe. Nebo se činilo otvorenim, ugledah na izvoru te rijeke svjetlosti lik Presvetoga Trojstva, kao trokutasto, prožimajuće svjetlo, i u njemu prepoznah ono čemu se samo može klanjati, a nikad iskazati, Boga Oca Svemogućega i Sina i Duha Svetoga, a ipak samo Boga Svemogućega. A kad je Blažena Djevica rekla: "Neka mi bude po riječi tvojoj", ugledah onu krilatu pojavu Duha Svetoga, ali ne posve onakvu kakva se obično prikazuje u liku goluba. Glava bijaše poput ljudskoga bića, a svjetlo nalik na krila širilo se sa strane lika, iz čijih grudi i ruku vidjeh kako dolje, k desnoj strani Blažene Djevice, potekoše tri svjetlosna izljeva i u Njoj se sjediniše. Blažena Djevica bijaše po prodiranju toga svjetla s Njezine desne strane, od te strane dalje čitava rasvijetljena i gotovo prozirna, te bijaše kao da se neprozirnost povlači kao noć pred tim svjetlom.Bijaše u tome času tako prožeta svjetlošću da se više ničega mračnog, ničeg skrivenog ne pojavi u Njoj, bijaše sjajna i rasvijetljena u cijelome svome liku.Vidjeh međutim da nakon tog rasvjetljenja anđeo nestade, traka svjetla iz koje je istupio povuče se, a ja opazih kao da iz te trake u povlačenju na Blaženu Djevicu padne mnogo zatvorenih bijelih ruža, svaka sa zelenim listićem. (...) Nakon anđelova iščeznuća vidjeh Blaženu Djevicu u dubokom ushitu, sasvim udubljenu u svoju nutrinu, te vidjeh da je postojanje čovjekom obećanog Otkupitelja u sebi spoznala kao maleni čovječji sjajni lik, oblikovan sa svim udovima sve do prstića, te mu se klanjala. Oh, ovdje u Nazaretu je drukčije no u Jeruzalemu, tamo žene moraju ostati na trijemu i ne smiju u hram, u Svetište smiju samo svećenici, ali ovdje u Nazaretu, ovdje u ovoj crkvi je jedna Djevica sam hram, a Svetinja nad svetinjama je u Njoj, i Veliki svećenik je u Njoj, i Ona sama je uz Njega. Oh, kako je to milo i čudesno, a ipak tako posve jednostavno i prirodno! Davidove riječi iz Psalma 45. bijahu ispunjene: ... presveti šator Višnjega. Bog je sred njega, poljuljat se neće... Bijaše oko ponoći kad vidjeh tu tajnu. Nakon nekog vremena uđe Ana s drugim ženama k Mariji. Neko čudesno uzbuđenje u prirodi bijaše je probudilo iz sna. Jedan svijetli oblak pojavio se iznad kuće. Kad ugledaše kako Blažena Djevica u duboku molitvenom ushitu kleči ispod svjetiljke, udaljiše se ponovo sa strahopoštovanjem..." Kako bajkovito i lijepo! Knjiga je prepuna tekstualnih slika koje u viziji svetice kao da izranjaju iz našeg zajedničkog sjećanja, govori o životu divne duše kakva je Blažena Djevica Marija, a do mene je došla kao dar mlade i posvećene obitelji! Što reći nego hvala, Bogu hvala, veliko hvala.

- 22:15 - Komentari (11) - Isprintaj - #

24.12.2009., četvrtak

Blagoslovljena Badnja večer i sretan Božić!

Mali Kralj mira sa svojom majkom SVETO POROĐENJE Bljesnu svjetlost, ode tama, na nas Božja milost siđe, Djevica će biti mama, rodit će nam Milosrđe. Anđeo je krilom štiti, zlatnim sjajem jasle gore, betlehemska zvijezda kiti probuđeni cvrkut zore. Povila je Gospa Sina, blagost s neba zemlju rosi, u njemu je sva milina, pa ga svijetu na dar nosi. Ljudima ga na dar daje da im mirom srca mijenja, i u njima dalje traje u radosti otkupljenja. Ispuni se svjetlom špilja, zasjalo je Obećanje, ponoć budi miris bilja, bademovo cvjeta granje. Majka vjerom zlobu gazi, rodila nam Kralja mira, on joj sjajem čelo mazi, rukicama kosu dira. J. Džolić Dragi prijatelji, Vama i Vašoj obitelji, ovom pjesmom i virtualnom čestitkom želim blagoslovljen Božić i sretnu Novu godinu! Helena iz središta srca p.s. Mir i veselje svim' na zemlji dobre volje!

- 19:07 - Komentari (33) - Isprintaj - #

20.12.2009., nedjelja

Slap dobrote patera Antuna Cveka - I. dio

Za male kapi s velikom ljubavlju: Slap Teče i teče, teče jedan slap; Što u njem znači moja mala kap? Gle, jedna duga u vodi se stvara, I sja i dršće u hiljadu šara. Taj san u slapu da bi mogo sjati, I moja kaplja pomaže ga tkati. D. Cesarić Uprkos gustom snijegu, hladnoći i razglašenom kolapsu i kaosu u prometu, jučer je vjeronaučna dvorana u Palmotićevoj 33. u Zagrebu bila sasvim ispunjena. Pater Antun Cvek slavio je tri važne obljetnice: - 75 godina života - 40 godina socijalnog apostolata - 35 godina svećeništva. U predvorju dvorane priređena je izložba uspjelih fotografija s tematikom socijalnog apostolata patera Antuna Cveka, a o pateru Antunu Cveku svojevremeno je Hrvatska televizija snimila i emitirala dva dokumentarna filma koja su jučer prikazana. Cjelodnevnom, lijepo sastavljenom programu slavljeničkog događaja nazočili su svećenici; među njima i biskup Pozaić, časne sestre, sestre Majke Terezije - misionarke koje žive i služe u Zagrebu, te vjernici, laici i članovi udruge Kap dobrote i Zaklade biskupa Josipa Langa, kao i svi oni koji su zaželjeli pateru Antunu Cveku još puno godina zdravlja i rada i izrazili zahvalnost za sve što je dosada činio. Nikolina Pinko otpjevala je nekoliko duhovnih pjesama, a među njima Ave Mariu i himnu Zaklade biskupa Josipa Langa: MRTVI SIROMAH (Aimé Duval) Na tvoj dom Bog je svu noć kucao, o brate, brate moj - a ti si spavao. Njegov puk tebe je dozivao, o čuj, o čuj, o čuj, o čuj - a ti si snivao. Dva, tri novčića bijednik je želio, o brate, brate, brate moj - ti sve si rasuo. Sve - a ti si se smijao. Mržnja je zgrčila šaku brata tvog, o prijatelju čuj me moj - ti ništa iz kuta svog. Do zore je patnik jecao... o prijatelju čuj me moj... Uzalud čekaš na svijetla nova, uzalud čekaš na sreću iz svojih snova... Još je očajni dopirao zov, o brate, brate, brate moj...! Bližnji tvoj već je kucat prestao, jer ti si prespavao. Ali kad sutra otvoriš vrata, naći ćeš mrtva na pragu brata - svoga brata! Predblagdanski su dani, naći ćemo se za svojim trpezama, svatko prema svojim mogućnostima i prema svojim uvjetima, ali ne smijemo zaboraviti da su bez topline doma mnogi potpuno napušteni, zaboravljeni, osamljeni i otuđeni. Potrebno je mnogo kapljica dobrote da izliječi mnogu ljudsku osamu i bol koja nas okružuje! Od dirljivih potresnih životnih sudbina iz filma (koji je dokumentirana svakodnevnica) jučer su zasjale suze u očima mnogih posjetitelja. Za prigodu jubileja predstavljena je knjiga patera Antuna Cveka i Andree Ćakić: Sjeti me se...(Bijah bolestan i pohodiste me, Matej 25,36), zbirka istinitih priča zaboravljenih osoba; a tiskan je i Zbornik radova pod naslovom - "Vjera bez djela je mrtva", sastavljen od tridesetak autorskih tekstova osoba različitih zvanja koji su susreli patera Antuna i bili i ostali njegovi prijatelji i suradnici. Jednu stranicu Zbornika potpisao mi je pater Antun Cvek osobno, zbog čega sam bila sretna kao malo dijete. Naravno, nisam samo ja bila sretno malo dijete, nego svi mi koji smo se jučer divno osjećali u blizini patera koji zrači dubokim mirom i svjetlom jer je njegovo srce dobro i blago, a čitavo biće uronjeno u mir i blaženstvo odanog služenja Kristu.

- 21:19 - Komentari (13) - Isprintaj - #

14.12.2009., ponedjeljak

Tamna noć Svetog Ivana od Križa

TAMNA NOĆ Jedne tajne, tamne noći, Žudeć' za ljubavlju, u ognju sav, O sretni radosni let! Neprimjetno umakoh, A kuća mi napokon mirna i sigurna. Taman, svjetla oslobođen, Prerušen, niz tajni put, O sretni radosni let! Nestadoh u tmini, Kuća mi napokon mirna i sigurna. Potajno – te sretne noći; Nitko me kroz mrak ne vidje – Tad ni ja ne vidjeh ništa, Drugog svjetla ne bijaše da mi put Osvijetli, osim ognja srca mog. Taj me plam vodio Od podnevna sunca sigurnije, A ondje me čekao on, kog' Tako dobro poznavah – blistao je Gdje nitko se pojavio nije. Noći, koja me vodiš! O, noći, blaža od zore! Nježna noći koja si ljubavnika I voljenog svezala, Voljenoga i ljubavnika u jedno pretopila! Na prsima mojim cvjetnim Koje za njega samo čuvah, Snivao je, a ja ga ogrlih I milovah s ljubavlju. Cedrovi nad nama šumorili. Vjetar sa zidina zamka; Ruka mi se kosom njegovom igrala: Vedro mu je ruka pala Ozlijedivši moj vrat, i ondje Osjetila mi se rasplinuše. Ležah. Zaboravih svoje biće, I na ljubav svoju lice naslonih. Utihnu sve. Napustih svoje biće, Ostavih brige da izblijede Među ljiljanima, daleko. Sveti Ivan od Križa (španjolski: San Juan de la Cruz ; Fontiveros, Španjolska, 24. lipnja 1542. - Ubeda, Španjolska, 14. prosinca 1591.) - katolički svetac, crkveni naučitelj, pisac, katolički mistik, redovnik karmelićan, obnovitelj karmelićanskog reda: www.hrkarmel.com/ivan_od_kriza

- 21:52 - Komentari (8) - Isprintaj - #

12.12.2009., subota

Majci nade i utjehe, s pouzdanjem

Marijo, Majko nade, budi uz nas na našem putu! Nauči nas naviještati Boga živoga; pomozi nam da budemo svjedoci Isusa, jedinog Spasitelja; učini nas uslužnima prema bližnjemu, darežljivima prema potrebnima, vršiteljima pravde, revnim graditeljima pravednijeg svijeta; zauzmi se za nas koji djelujemo u povijesti, sigurni da će se Očev plan ispuniti. Zoro novog svijeta, pokaži se Majkom nade i bdij nad nama! Bdij nad Crkvom u Europi: daj da ona bude odraz Evanđelja; da bude istinsko mjesto zajedništva; da živi svoje poslanje naviještanja, slavljenja i služenja Evanđelja nade za mir i radost sviju. Kraljice mira, Štiti čovječanstvo trećeg tisućljeća! Bdij nad svim kršćanima: da s pouzdanjem nastave na putu zajedništva kao kvasac sloge Kontinenta. Bdij nad mladima, nadom budućnosti, da velikodušno odgovore na Isusov poziv. Bdij nad poglavarima naroda: da se založe u izgradnji zajedničkog doma, u kojem će se poštivati dostojanstvo i prava svakog pojedinca. Marijo, daruj nam Isusa! Daj da ga nasljedujemo i ljubimo! On je nada Crkve, Europe i čovječanstva. On živi s nama, među nama, u svojoj Crkvi. S tobom govorimo "Dođi, Gospodine Isuse" (Otk 22,20): da nada slave koju je On ulio u naša srca donese plodove pravednosti i mira! Dano u Rimu, kod Sv. Petra, 28. lipnja 2003., uoči svetkovine svetih apostola Petra i Pavla, dvadeset i pete godine našeg pontifikata. Ivan Pavao II. Ecclesia in Europa

- 22:25 - Komentari (5) - Isprintaj - #

10.12.2009., četvrtak

Žedni cjelov

Utihlo jutro tišinu razvlači kroz grive bilja, tvrdoću kamena, kaljuže bistri, sa sjećanja svlači prljavu halju i koprene sjena. Nad žednom rijekom tajac se leluja, stišava vodu, umiruje vale, prekrila šutnja dozive slavuja, zjenice Krki svjetlom procvjetale. Kraljevskom gradu spokoj srce puni, savija gnijezdo na hrvatskoj kruni. Utvrdu čuva ljubav pobjednica, iz sjaja brda zastava izniče, cjelov ti davni vraća trobojnica, zahvalu vječnu, mrtvi Predsjedniče. Jakov Džolić

- 06:00 - Komentari (3) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.